Nedaleko od nje, usredsređujući se na suprotan svet, sedeo je beli mačor — krupan, sa gracioznim obrisima koji su odavali utisak dostojanstva i mudrosti. Njegovo krzno je reflektovalo ulične neone, pretvarajući ga u svetlucavog duha među senkama. Beli mačor je imao naviku da posmatra svet izbliza: ne trčkara, ne juri, već mereći sve svojim mirnim, prodornim pogledom. Njegove šape su bile čiste, potezi odlučni; svaki njegov pokret delovao je kao pažljivo izgovoren stih.
Crna mačka je donela noć. Beli mačor je nosio dan. Njih dvoje su bili kontrast, ali ne suprotnost — više poput dve polovice iste tajne. Gde je crna mačka videvala oprez i izbegavanje, beli mačor je donosio otvorenost i smirenost. Njihovi putevi su se sreli iz razloga koji nadilazi puko slučajanje: u gradu koji zaboravlja, jedno drugom su pružali podsetnik da svet uvek ima više nijansi nego što izgleda na prvi pogled. crna macka beli macor sa prevodom
Simbolika